Gruda zemlje
Kućice na žalu, kao figure u dominu,
četvrtaste gledaju modru vodu.
Starodrevne vatre gore u kaminu,
sela očekuju rodu.
Na moru lupaju vesla. Jedra:
bijeli trokuti na plavome valu.
Iz bunara na konopcu vjedra,
a kupačice vitke na žalu.
Dreče derneci, i kola se viju,
pri piću se kupe zajednice,
iz bukare teška vina piju,
u puru se zabadaju žlice.
Ražanj se vrti sa zlatom jaganjaca,
i ovna peku Gospodu u slavu.
Crvena vatra plamen strave baca,
momci s iskara uklanjaju glavu.
Pune seljanke čerupaju vunu,
mladići skaču preko ognja, brda;
a ono, što se širi, diše, što vole i kunu,
tek je crna zemlja, zemlja, gruda tvrda.
© Tin Ujević (1891-1955)
Povratak na odabir autora
